LJUBAV – I

Pripremio: don Damjan Raguž

Srijeda, 25. siječnja 2012.

U poznatoj knjizi, koja je puna alegorija koje ilustriraju naš život „Mali princ“, piše kako je jednom dječak sreo lisicu. On kaže lisici: „Dođi da se igramo“. Lisica mu odgovori: „Ne, ja nisam pripitomljena“. Dječak upita: „A što znači pripitomiti?“ Lisica mu reče: „To znači uspostaviti vezu, jer ako me ne pripitomiš ja sam za tebe samo jedna od 10 tisuća lisica, a ti za mene samo jedan od 10 tisuća dječaka. Ako me želiš upoznati moraš me pripitomiti, što se ne pripitomi to se ne može upoznati“.

Ljudi danas nemaju vremena za upoznavanje. Oni kupuju gotove stvari koje ne treba upoznavati, ali kod trgovaca se ne mogu kupiti prijatelji; zato oni nemaju prijatelja.

„Pripitomi me“ – ta alegorija ilustrira naše međuljudske odnose. Oni su često nepripitomljeni, divlji, surovi, sebični i lisičje lukavi. Ako se naši ljudski odnosi svedu na lisičju lukavost onda je istinito ono što je rekao jedan naš književnik: „Što čovjek više napreduje na području znanosti i tehnike izgleda da su njegovi međuljudski odnosi sve strašniji“. Imao li tome tijeka? Krist kaže: Jedini lijek je ljubav koja je spremna služiti, za zlo vratiti dobrim. Jer ako zlo vraćamo zlim to je životinjski, to je zakon džungle, a ako dobro vraćamo dobrim to je ljudski. Ali to nije dovoljno, jer „ako ljubiš samo onoga koji tebe ljubi kakova ti je plaća“ kaže Krist. Ali ako na zlo vraćaš dobrim to je ono što oplemenjuje, pripitomljuje, spašava čovjeka. Ljubav se rađa iz žrtve, ona gasi mržnju, spašava svijet i čovjeka.

Kada su poljski biskupi poslije Drugog svjetskog rata rekli svoj svečani: „Mi opraštamo“, ruski književnik Solženjicin je primijetio: „U mojoj se domovini još nije čula takva riječ“. Na sve one strašne nepravde i zločine odgovoriti: „Mi opraštamo“. To znači izgovoriti riječ koja istinski spašava i oslobađa čovjeka i u najuzvišenijem smislu riječi pripitomljuje naše međuljudske odnose.

Jedna priča kaže kako je mudrac susreo na cesti prosjaka koji je molio milostinju i koji mu je rekao: „Nitko mi ništa ne daje, gotovo me nitko ni ne pogleda“. Mudrac ga na to upita: „A što ti daješ ljudima?“ Prosjak mu odgovori: „Što bih ja mogao dati kad ja ništa nemam“. Mudrac mu na to reče: „Nitko nije toliko siromašan da ne bi mogao nešto drugome dati. Nemoj ljudima pokazivati smrknuto i neprijazno lice. Neka oni na tvom licu vide ljubav i dobrotu pa će ti uzvratiti ljubavlju i dobrotom“.

Kažu da ne postoji bitna razlika između skupocjenog dijamanta i ugljena jer ugljen i dijamant se sastoje od ugljika. Razlika je u tome što je ugljik u dijamantu pročišćen, a u ugljenu ne. Kada bi ljudima uspjelo pročistiti ugljik u ugljenu, onda bi čitav ugljen mogli pretvoriti u dragocjene dijamante. Sve što činimo u našem životu uz ljubavi pretvaramo u dragocjeni dijamant kojim možemo kupiti nebo.

Često u životu ne možemo ostvariti sve svoje planove i želje, ali ako je naš život ispunjen ljubavlju ispunjen je najdragocjenijim sadržajem kojim može biti ispunjen život. Jednoj djevojci u Švicarskoj koja je pomogla tisućama naših radnika da se snađu u tuđini poslije Drugog svjetskog rata postavili su pitanje: „Ti si medicinska sestra, imaš prilično dobru plaću, zašto se toliko mučiš i uznemiruješ radi tih ljudi?“ Ona im je odgovorila: „Meni cilj nije novac nego ljubav, želja da tim ljudima pomognem“. Danas je previše onih kojima je cilj samo novac. Odatle sukobi interesa, nemir i nesigurnost koji su prisutni u današnjem svijetu. Nadbiskup Sajgona u Vijetnamu je proveo devet godina u samici. Nije imao nikakve veze s vanjskim svijetom. Jedini ljudi s kojima je susretao bili su stražari koji su ga na razne načine maltretirali, ponižavali. Biskup kaže: „Spoznao sam da u ovoj situaciji mogu učiniti samo jedno – svaki trenutak ispuniti dobrotom i ljubavi.“ Upravo na taj način osvojio je, pripitomio te stražare. Donijeli su mu komadiće drva od kojih je biskup napravio križ i pred njim se molio. Kada je izišao iz zatvora taj mali drveni križić nosio je neprestano na svojim grudima.

Kad bi svi ljudi svaki trenutak ispunili ljubavlju svijet bi se promijenio a međuljudski odnosi istinski pripitomili.